| 2. Kraljevima 6,1 | Jednoga dana rekoše učenici proročki Elišeju: "Eto vidi, prostor, što ga mi ovdje zauzimamo kod tebe, odveć nam je tijesan! |
| 2. Kraljevima 6,2 | Mi ćemo poći na Jordan, tamo ćemo svaki uzeti po gredu i ovdje ćemo sebi napraviti stan." On odgovori: "Idite samo!" |
| 2. Kraljevima 6,3 | A jedan zamoli: "Budi tako dobar i pođi sa slugama svojim!" On odgovori: "Dobro, idem s vama. |
| 2. Kraljevima 6,4 | I tako pođe s njima. Kad su bili došli na Jordan, uzeše sjeći drva. |
| 2. Kraljevima 6,5 | Kad je jedan tesao gredu, pade mu gvozdena sjekira u vodu. On povika i reče: "Jao, gospodaru! Još mi je ona posuđena." |
| 2. Kraljevima 6,6 | A čovjek Božji upita: "Kamo je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi komad drva, baci ga tamo i učini te ispliva sjekira. |
| 2. Kraljevima 6,7 | Tada on reče: "Izvadi je van!" I čovjek pruži ruku, te je uze. |
| 2. Kraljevima 6,8 | Rad je kralj sirijski ratovao proti Izraelu, učini sa slugama svojim ovaj dogovor: "Na tom i na tom mjestu imate se utaboriti!" |
| 2. Kraljevima 6,9 | A čovjek Božji posla kralju Izraelovu i poruči mu: "Čuvaj se, da ne prolaziš onim mjestom, jer su tamo Sirijci u zasjedi." |
| 2. Kraljevima 6,10 | Kralj Izraelov posla dakle na ono mjesto, što mu ga je bio označio čovjek Božji. Svaki put, kad bi ga opomenuo, bio je na oprezu. To se je dogodilo češće tako. |
| 2. Kraljevima 6,11 | Zbog toga razgnjevi se kralj sirijski. On pozva sluge svoje i upita ih: "Biste li mi mogli reći, tko od nas drži s kraljem Izraelovim?" |
| 2. Kraljevima 6,12 | Jedan od sluga njegovih odgovori: "Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego Elišej, prorok u Izraelu, priopćuje kralju Izraelovu dapače riječi, što ih govoriš u spavaonici svojoj." |
| 2. Kraljevima 6,13 | Tada zapovjedi: "Idite, pogledajte, gdje on stanuje, da pošljem tamo, te ga uhvate!" Javiše mu, da je u Dotanu. |
| 2. Kraljevima 6,14 | I posla onamo konje i kola i jaku vojsku. Oni dođoše noću i opkoliše grad. |
| 2. Kraljevima 6,15 | A kad se ujutro diže sluga čovjeka Božjega i izađe, stajala je oko grada vojska s konjima i kolima. Njegov ga sluga upita: "Jao, gospodaru, što da učinimo?" |
| 2. Kraljevima 6,16 | A on reče: "Ne boj se, jer onih, koji su na strani našoj, ima više, negoli onih, koji stoje na strani njihovoj." |
| 2. Kraljevima 6,17 | I pomoli se Elišej: "Gospode, otvori mu oči, da vidi!" I Gospod otvori oči slugi, i vidje, kako je bila gora oko Elišeja puna ognjenih konja i kola. |
| 2. Kraljevima 6,18 | I kad neprijatelji Sirijci pođoše proti njemu, pomoli se Elišej Gospodu: "Udari te ljude sljepoćom!" I udari ih sljepoćom, kako je to bio zamolio Elišej. |
| 2. Kraljevima 6,19 | Nato se okrenu Elišej k njima: "To nije pravi put, i to nije pravi grad. Hodite za mnom! Ja ću vas odvesti k čovjeku, kojega tražite." I odvede ih u Samariju. |
| 2. Kraljevima 6,20 | Kad su bili došli u Samariju, pomoli se Elišej: "Otvori im sad oči, da vide!" Gospod im otvori sad oči, i vidješe najednom da su usred Samarije. |
| 2. Kraljevima 6,21 | Kad ih ugleda kralj Izraelov, upita Elišeja: "Oče moj, hoću li ih dati sasjeći?" |
| 2. Kraljevima 6,22 | A on reče: "Ne! Zar ćeš sasjeći one, kojih nijesi zarobio svojim mačem i lukom? Iznesi im jela i pila, neka jedu i piju! Onda neka idu kući gospodaru svojemu!" |
| 2. Kraljevima 6,23 | On im dakle ugotovi gozbu veliku, i oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se vratiše natrag gospodaru svojemu. Od toga vremena nijesu više upadale čete sirijske u zemlju izraelsku. |
| 2. Kraljevima 6,24 | Kasnije skupi Ben-Hadad, kralj sirijski, svu vojsku svoju, izađe pred Samariju i opkoli je. |
| 2. Kraljevima 6,25 | Nastade strahovita glad u Samariji. Oni su je opsjedali tako dugo, dok nije bila glava magareća za osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba nečisti golubinje za pet šekela srebra. |
| 2. Kraljevima 6,26 | Kad je jednom kralj Izraelov išao po zidu, povika mu jedna žena: "Pomozi mi, moj gospodaru i kralju!" |
| 2. Kraljevima 6,27 | On reče: "Ako ti ne pomogne Gospod, kako ću ti ja pomoći? Možda kojim darom s gumna ili iz tijeska!" |
| 2. Kraljevima 6,28 | I kralj je upita: "što imaš?" Ona odgovori: "Ova tu žena reče mi: "Daj ovamo dijete svoje, da ga pojedemo danas! Moje dijete sutra ćemo onda pojesti. |
| 2. Kraljevima 6,29 | Skuhasmo dakle moje dijete i pojedosmo ga. A kad joj idućega dana rekoh: "Daj ovamo dijete svoje, da ga pojedemo, tada ona skrije dijete svoje." |
| 2. Kraljevima 6,30 | Kad je čuo kralj riječi ženine, razdrije haljine svoje, jer je išao po zidu, vidje narod da je on na golu tijelu nosio odjeću pokorničku. |
| 2. Kraljevima 6,31 | I on povika: "Neka me kazni Bog, kako hoće, ako glava Elišejeva, sina Šafatova, ostane još danas na njemu!" |
| 2. Kraljevima 6,32 | Elišej je bio u svojoj kući, dok su starješine sjedile kod njega. Tada kralj posla naprijed jednoga čovjeka. A prije nego poslanik stiže k njemu, reče Elišej starješinama: "Eto, on šalje toga krvnika, da mi odsiječe glavu! Pazite! Čim dođe poslanik, zaključajte vrata i oduprite se njemu vratima! Ne čuje li se već za njim bahat nogu gospodara njegova?" |
| 2. Kraljevima 6,33 | Dok je još govorio a njima, stupi već i kralj pred njega i reče: "Kad Gospod nanosi takvo zlo, kako ću se još uzdati u Gospoda." |
